Najbolji među njima je bio jedan krilati pastuv koji se miješao sa običnim konjima i pasao kobile. Ali, čim bi neka kobila ostala suždrebna, konj bi je udarao kopitama sa strane, kako bi se izjalovila i ne bi rodila krilatog konja.
Saznade za to vojvoda Momčilo, te se sakrije kraj Crnog jezera i sačeka da se krilati konj pojavi na obali. Kad ovaj izroni iz jezera, poleće na jednu kobilu i opase je. U tom trenutku iskoči sa svojim ljudima vojvoda Momčilo i poče udarati u bubnjeve i talambase. Krilati konj ne imade kud, vrati se u jezero i ne izvrši ono što je naumio. Tako kobila vojvode Momčila oždrijebi krilato ždrebe. Jedni su govorili da mu je bilo ime Ždralin, drugi Krilaš, a treći Jabučilo.
Dok je vojvoda Momčilo jahao konja Jabučila, niko mu ništa nije mogao nauditi, niti ga je njegova sablja mogla sustići. O velikom junaku, lijepoj ženi Vidosavi i njegovom čudesnom konju raščulo se svuda po svijetu. Tako dođe glas i do kralja Vukašina koji je tada ,, sjedio“ u Skadru.
On smisli kako da dođe do bogatstva vojvode Momčila tako što tajnim pismom i lažnim obećanjima nagovori Vidosavu na izdaju. Ona zalijepi voskom i spali krila konju Jabučilu, otvori kapije kralju Vukašinu i tako predade grad i izdade svoga muža. Kad kralj Vukašin uđe u grad, najprije ubije vojvodu Momčila, a onda se okrene prema Vidosavi i reče joj:,, Kad si izdala ovakvog junaka kao što je bio vojvoda Momčilo, onda kako mene nećeš izdati!“- zamahnu sabljom i odsječe joj glavu.
Onda se kralj Vukašin oženi lijepom Jevrosimom, sestrom vojvode Momčila, koja mu rodi sina Kraljevića Marka.
Legenda o vojvodi Momčilu i krilatom konju Jabučilu
Nastanak Žabljaka
Prvi naziv Žabljaka bio je “Varezina voda”, vjerovarno zbog jakog izvora pitke vode, oko koga se i formiralo naselje. Kasnije, dobija naziv “Hanovi” ili izvorno “Anovi”. Današnji naziv Žabljak dobija zvanično 1870. god., kada je u istom danu započeta izgradnja crkve, škole i kapetanskog doma. U ratnim danima stare građevine su nestale. Ostala je samo Crkva Sv. Preobraženja, koja je podignuta u čast pobjede nad Turcima, 1862. godine. Nastanak Žabljaka pratio je i otvaranje nekoliko trgovačkih i zanatskih radnji i kafana. Tako je, već osamdesetih godina 19 vijeka, Žabljak predstavljao i neku vrstu tržista, što je uticalo da postepeno počne preuzimati ulogu upravnog središta durmitorskog regiona. U periodu prije Drugog svjetskog rata, Žabljak je predstavljao varošicu sa tipično planinskom arhitekturom. Već u tom periodu, jedinstvena priroda počinje da privlači veliki broj turista iz tadašnje Kraljevine Jugoslavije, ali i iz inostranstva. Posebno su, zbog svojih veza sa Crnom Gorom, bili brojni gosti iz Italije. Osim veličanstvenog prirodnog ambijenta, bogatstvo ovoga područja životinjskim svijetom i pogodnostima, koje pruža za lov i ribolov, dovodi na Žabljak i dosta zaljubljenika u ovu vrstu sporta. Žabljak i Durmitor su dali najveći doprinos i žrtve u Drugom svjetskom ratu. Za samo sedam dana nakon početka pobune protiv fašista, Žabljak je oslobođen, a ljudi su počeli da formiraju organe više vlasti. Doprinos durmitorskog Narodno – oslobodilačkog partizanskog odreda je ostao upisan zlatnim slovima, kada govorimo o borbi protiv fašističkih aktivnosti na Balkanu. Republika Durmitor, kako su nazivali ovaj kraj, preživjela je mnoge napade, i dok je bila tačka oslonca Vrhovnog Štaba, na čelu sa Josipom Brozom Titom. Iako ne tako veliki prostor, za vrijeme rata imao je preko 2.500 hiljada žrtava, a ima 15 narodnih heroja. Poslije Drugog svjetskog rata, Žabljak se razvio iz malog sela u turistički grad . Danas je postao vodeći zimski centar u regionu, koristeći ljepotu prirode koja ga okružuje, afirmišući se kao mjesto za odmor, i afirmišući državu u kojoj se nalazi.
Tokom Drugog svjetskog rata, varošica je bila spaljena. Spaljeni su svi domovi, ustanove i ništa od ovog malog planinskog naselja nije ostalo, osim loma i zgarišta. Od tada, pa sve do današnjih dana, Žabljak se gradio i izgrađivao i postao centar zimskog turizma u Crnoj Gori. Jedinstvena i raznolika prirodna bogatstva, na ovako malom prostoru, preporučili su Žabljak za ekološku prijestonicu prve ekološke države na Svijetu. Poslanici Skupštine Crne Gore, opijeni svježim planinskim zrakom, na vanrednoj sjednici, odžanoj pod vedrim nebom, donijeli su odluku o proglašenju Crne Gore za prvu ekološku državu i jednoglasno izabrali Žabljak za njenu prijestonicu.
Put preko Žabljaka do primorja
Srbija
Užice – Prijepolje -
Granični prelaz Jabuka –
Crna Gora – Pljevlja – Žabljak – Šavnik – Nikšić( putokazi Risan) -Lipci (skretanje za Herceg Novi) – Kamenari – Bijela – Baošići – Đenovići- Herceg Novi
Na oko 2 km od izlaska iz grada Prijepolja je skretanje na desno za PLJEVLJA. Na graničnom prelazu nije bilo gužve u maju a vjerujem da će biti malo u sezoni. Granični prelaz je Jabuka i nema kamiona i autobusa. Granična policija ne pravi nikakve probleme i čak su i ljubazni (kažu dobar dan) Naravno ako dolazite sa đecom prvo se raspitajte koje dokumente treba da imate za njih. Br. telefona je 1300, korisnički servis turističke organizacije Crne Gore.
Za pauzu preporučujemo da stanete na mostu na Tari. Pogled je fenomenalan. Prijaće vam. Tu imate restoran u kome se možete osvježiti i uživati u pogledu .
Put je u odličnom stanju, nema gužve i za svaku pohvalu.Od Nikšića do raskrsnice u Lipcima ima samo jedna kafana ali mnogo mjesta i proširenja za pauzu.
Na ovome putu se ne naplaćuje putarina i zaobilazi se trajekt ako idete do Herceg Novog.
Ako idete u pravcu Budve (ako ne želite da idete preko trajekta u Kamenarima) nastavite prema Kotoru i kroz tunel Vrmac(zatvorite prozor). Novost je da su napokon sredili raskrsnicu za Kotor kod tunela i napravili kružni tok. Za Budvu uzmite treći izlaz.
Važna napomena: poštujte ograničenja brzine.
Posni pasulj
500 gr pasulja
2-3 glavice crnog luka
3 češnja bijelog luka
kašika aleve paprike
3 kašike ulja
kašika šećera
kašika soli
ostaviti pasulj da prenoći u vodi
Sjutra skuvati pasulj i ostale sastojke i uzivati u jelu.
Špagete i ostale testenine
U kipućoj vodi skuvate 400g špageta ili neke druge testenine, i ocijedite ih.
istovremeno pripremate sos.
Sos koji se najčešće koristi je sledeći:
Sos za testeninu od mesa
Sastojci
350 g mlevenog mesa,
1 kašičica bosiljka,
1 kašičica origana,
250ml soka od paradajza,
po ukusu soli,
po ukusu grančica ruzmarina,
1 kašičica timijana,
250ml paradajz pirea,
5 kašika suncokretovog ulja,
1 kašičica bibera
Sos za testeninu od sira
Sastojci
kašika maslaca
300 grama sira kačkavalja
150 grama buđavog sira
i na kraju kad se sve to istopi dodati 500 ml. isjele pavlake.
Sos treba da je dosta tečan, i jede se topao.
Sos za testeninu od povrća
Izdinstate na jekoj vatri što više vrsta povrća
i sve to zapečete sa uvanom testeninom pola sata na 200 stepeni.
Palačinke
Sastojci:
3 šoljice brašna
2 šalice mlijeka
1 šalica vode
1 šalica mineralne vode
3 jaja
1 Kašika ulja
na vrh prsta, soli
U posudi pomiješati sve sastojke. Teflon tiganj za palačinke treba prehodno zagrijati pa ga premazati uljem, pa kutlačom preliti fil u teflon tiganj (oko 1 dl). Pustite da se zapeče, zatim je okrenite i još malo zapecite s druge strane. Od ove količine možete napraviti oko 20 palačinki.
Dobre kombinaceije za premazivanje-
Palacinke sa nutelom ili eurokremom, višnjama i mljevenom plazmom.
Palačinke sa nutelom ili eurokremom bananom i preko šlag.
Nije ni loša ni kombinacija
palačinke sa džemom od kajsija i mljeveni lješnik.
Pita od heljde
Sastojci:
4 jaja,
500 g punomasnog sira,
300 g kajmaka,
1 čaša kisjele pavlake,
200 g heljdinog brašna,
2 čaše pšeničnog brašna.
1 čaša mlijeka.
1 čaša vode.
Priprema:
Pomiješati obe vrste brašna, jedno jaje, mlijeko i vodu, toliko da se dobije gustina kao za palačinke . Od te mase ispeći deblje palačinke.
Nauljiti vatrostalnu posudu, pa staviti jednu palačinku. Premazati je mešavinom sira i kajmaka. Po potrebi posoliti. Staviti drugu palačinku, premazati sirom i kajmakom i tako redom.
Poslednju palačinku preliti kisjelom pavlakom u kojoj su razmućena jaja.
Peći u zagrejanoj pećnici oko 30 minuta na srednjoj temperaturi. Prohladiti 20 minuta i služiti uz kiselo mlijeko.
Dobro došli!
Ovo je sajt o privatnom smeštaju na Durmitoru, planini koju sa pravom zovu pluća Evrope.
Ukoliko želite da u najkraćem roku povratite izgubljenu duhovnu ili psihičku energiju, obnovite svoja crvena krvna zrnca, ne oklijevajte, dođite na ovu prelijepu planinu.
Za smještaj ne brinite, tu smo mi.
